beats by dre cheap

Uopšteno

Mogu li nekako slova da se poslože sama onako kako treba i da naprave red. Koliko ću ljudi još da upoznam za koje ću militi da misle da sam hladna, na koji nači da se ponašam da to ne bude tako? Da li sam hladna? Zašto? Kako se onda dešava da me nečija rečenica porementi? Zašto razmišljam o svakoj situaciji koju proživim u toku dana toliko? Kako ću srediti sve misli, ojećaje? Umorna sm večeras, kao i većinu dana. Od borbe, iako sam ubjeđena da ne dajem od sebe onoliko koliko bih mogla. Umaraju me ljudi. Kontakt, razgovor, bilo kakav. Ovisna sm o tome da me neko razumije i da podijelim sa nekim djelić svojih emocija a nisam u mogućnosti. Borim se da podijelim sa drugima onoliko koliko mislim da treba. Borba svaki dan. Borba u kojoj sam odlučila da ne odustanem. Ali najgore je u momentima kao što je ovaj kada mi se pomiješa osjećaj da sam donekle ipak napredovala i saznanje koliko toga me očekuje još. Mora da se savlada strah. Strah. Ja. Prepuna sam straha. Parališe me. Ipak se protiv bola borim još više. Bol svaki dan u djelićima posjećuje moje biće. Od svega što sam proživjela kao djevojčica pa nadalje. Pokušavam da ga smjestim gdje treba. Nisam nikada razmišljala o tome. Ne znam tačno kada ali sam počela da ga prepoznajem u sebi. Da prepoznam sve što mi čini. Shvatim u trenu da me je skoro cijeli život pratio bol. Mislih da sa mnom nije u redu nešto, da sam nespremna za sve jer ne mogu da podnesem. Sve vrijeme samo nisam htjela da podignem taj teret i da dam sve od sebe da ga nosim. Znam da moram. Ne posvetih se tome da tražim nekoga ili bilo šta što bi mi pomoglo u tome da se taj teret smanji malo. Slomljena sam sada zbog toga. U komadima. Kupim i sastavljam.

One world is enough for all of us
http://oneworldisenoughforallofus.blogger.ba
03/02/2017 22:08